-„Košutiće u doline / puno li si omladine“, tako se nekada pjevalo na igrankama koje su se svake nedjelje održavale na Brodu, mjesnom centru Konjuške župe. Danas, nažalost, u selima ispod Komova skoro da je potpuno utihnula momačka i djevojačka pjesma, dok su poznate konjuške igranke odavno postale prošlost. Mještani kažu da je omladina iz godine u godinu odlazila da živi u neke srećnije i bogatije krajeve, a da su zavičaju ostala vjerna uglavnom staračka domaćinstva i nešto momaka od kojih je mali broj uspijevao da sklopi bračnu zajednicu. Na to ukazuju podaci poslednjeg popisa stanovništva, posvjedočavajući da je selo Košutiće, koje zahvata površinu od desetak kilometara kvadratnih, suočeno s drastičanim padom nataliteta i sve izraženijom migracijiom stanovništva. Tako je u ovom, izuzetno razuđenom selu, sa desetak zaseoka, 2011. godine evidentirano 86 kuća, od kojih je 48 praznih. U tim kućama danas živi manje od sto stanovnika, iako je pedesetih godina prošlog vijeka selo brojalo više od 400 žitelja. Statistika govori da u Košutićima na jednom kilometru kvadratnom trenutno živi 8,6 stanovnika. Mještani navode da je masovno iseljavanje počelo poslije zatvaranja fabrika u Beranama i Andrijevici, kada su Košutićani počeli odlaziti prema Podgorici i Primorju, s tim što nije mali broj onih koji su porodično gnijezdo svili negdje u inostranstvu. Naglašava da se i kod onih najvećih optimista polako gasi i poslednja nada da će na ovim prostorima doći do obnavljanja jakih gazdinstava i da će ovi krajevi krenuti nekim razvojnim putevima.
– Košutiće je nekada bilo puno naroda. Skoro svaka kuća je brojala po desetak članova. Ljudi su držali veliku stoku, obrađivali imanja i tako održavali kontinuitet života. Međutim, uporedo sa zatvaranjem fabrika u Beranama i Andrijevici ljudi su sve više, pritisnuti nepovoljnim ekonomskim prilikama, počeli da se iseljavaju prema primorju i Podgorici i nekim drugim destinacija u Crnoj Gori, ali i izvan nje. Tako negativan trend posebno je izražen poslednjih godina, što je dovelo do krajnje zabrinjavajuće situacije – navodi predsjednik mjesne zajednice Košutiće Mileta Đerković.
S njim je saglasan i Slobodan Vučeljić, koji tvrdi da uzroke ovakvog stanja treba tražiti u nedostatku radnih mjesta i neadekvatnom odnosu države prema selu i poljoprivredi.
– Svih ovih decenija našim selima se poklanjalo malo pažnje. Omladina je bila prepuštena sama sebi, bez ikakvog usmjeravanja u neku razvojnu priču. Rijetko ko je dobijao šansu za zaposlenje. U takvom ambijentu momci su se teško odlučivali za brak, odajući se nekom neobaveznom životu. Zato se nije čuditi što ovi krajevi polako ostaju pusti. Boli saznanje da naši ljudi svuda uspijevaju, semo ne u svome zavičaju. To znači da je problem u sredini u kojoj su rođeni, jer je ona, izgleda, odavno osuđena na propast – smatra Vučeljić.
Sličnog mišljenja je Dragi Jovović, koji se opravdano plaši da će ubrzo tišina zagospodariti u Košutićima.
– Rođen sam u Košutićima, radeći kasnije povremeno u Podgorici i drugim crnogorskim gradovima. Sada u zavičaju provodim penzionerske dane, ali me iz godine u godinu sve više hvata i tuga i muka, gledajući kako Košutiće polako nestaje sa mape živih. Bojim se da je svaki pokušaj da se ovo područje spase od daljeg propadanja zakasnio. Plašim se da će ovo postati ničija zemlja gdje će gospodariti muk i tišina, iako ovo područje raspolaže izuzetnim prirodnim ljepotama. Samo velike promjene mogu da donesu boljitak, a za tako nešto su, prije svega, potrebni sposobni i pošteni kadrovi koji će znati da iskoriste prednosti kojima raspolažemo – zaključuje Jovović.
Mještani Košutića smatraju da je pogubno što raspoloživi resursi na području andrijevičke opštine nijesu stavljeni u funkciju razvoja područja Vasojevića.
– Nas decenijama niko ništa ne pita. Država donosi uredbe o korišćenju prirodnih resursa bez ikakve konsultacije s lokalnim stanovništvom. Tako se u poslednje vrijeme naše šume i rijeke ustupaju na korišćenje određenim pojedincima, a da građani o tome ništa ne znaju. Neracionalnim i nedomaćinskim odnosom pojedinaca prema šumama došlo je do potpune devastacije naše planine Crnogore. Uz to, putevi ovdje decenijama čekaju asfalt. Ti putevi su, pored velikih oštećenja, tokom zime uglavnom neprohodni. Što je najgore, ljudi koji živi na ovom području ne dobijaju priliku da se zaposli. Tako selo polako ostaje pusto, jer narod, pritisnut težinom života, odlazi u neke srećnije krajeve. Zato je poslednji momenat da nadležni shvate ozbiljnost date situacije i da jasno saopšte narodu šta planiraju da urade za spas Košutića, jer je stanje više nego alarmantno – poručili su mještani.D.J.
Na temeljima starog podižu novi hram
Ostaci manastira Čečevo u selu Košutiće, na oko osam kilometara od Andrijevice, potvrđuju navode da su Nemanjići na „svetim vodama Lima“ podigli preko dvjesta crkava i manastira, ostavljajući tako trajno svjedočanstvo o veličini jedne dinastije koja je ispisala svijetle stranice naše istorije. Zapisi govore da je pomenuti manastir uništen u drugoj polovini 15 vijeka, padom grada Bihora i prodorom Turaka u Polimlje. Mještani Košutića navode da su su mnogo godina nakon toga dokazali da vrijeme nije izbrisalo sjećanje na velika djela Nemanjinih potomaka, odlučivši da na temeljima starog manastira podignu novi hram.
– Temelji su podbetonirani i injektirani. Postavljeni su i noseći stubovi. Nakon toga na ojačanim temeljima otpočeli smo zidanje hrama, poštujući postojeće gabarite. U svemu tome se vodilo račina da se zadrži prvobitna arhitektura objekta. Nedavno je završena izrada glavnog projeketa, nakon čega su intenzivirani radovi na izgradnji hrama. Nadamo se da će ljudi dobre volje, uz pomoć Boga, dati puni doprinos da započetu akciju dovedemo do kraja – navode mještani Košutića.